Čičak (Arctium lappa)

Objavljeno 16.10.2014

Korijen čička snižava razinu šećera u krvi, djeluje antibakterijski i od davnina se prepisuje za liječenje kožnih bolesti, akni i psorijaze te čišćenje tijela od otrova.

Čičak (Arctium lappa) vrlo je raširen korov, ali i ljekovita biljka. U tradicionalnoj medicini korijen čička rabio se uglavnom za čišćenje krvi u liječenju psorijaze, ekcema, gnojnih rana i ranica u ustima. Masti od listova nanosile su se na bolne reumatične zglobove, čaj od mladog lišća rabio se u liječenju katara želuca i nadutosti, a sjeme čička povremeno bi zamijenilo list ili korijen.

Danas se čičak i dalje rabi za liječenje bolesti kože, no najčešće se rabi samo korijen biljke. Tako se kreme ili losioni od čička propisuju za liječenje ispucane kože, površinskih ozljeda i ugriza kukaca, a korijen se propisuje za unutarnju uporabu pri pojavi bolesti vezanih uz masnu kožu, primjerice akni, čireva te sličnih poremećaja. Korijen potiče mokrenje te pomaže uklanjanju otpadnih tvari iz organizma, što ga čini učinkovitim sredstvom za čišćenje od otrova. Pokusi su pokazali da korijen ima antibakterijska i protugljivična svojstva.

Osim toga, on snizuje razinu šećera u krvi pa može pomoći u liječenju dijabetesa.

Kao povrće čičak se plantažno uzgaja u Japanu, ali i u nekim drugim zemljama. Za jelo mogu služiti mladi, mekani i mesnati proljetni izdanci i listovi s peteljkama ubrani u ožujku i travnju, prvih dana nakon što izbiju iz zemlje. Biljka brzo raste, pa uskoro postaje gorka i nejestiva. Mlade stabljike i peteljke lista ljušte se i jedu sirove u obliku salate ili se kuhaju i priređuju kao šparoge.

U nekim zemljama jede se oguljeni i skuhani korijen. Od korijena se mogu prirediti juhe, a kuhani korijen može poslužiti i kao zamjena za krumpir. Može se i konzervirati mariniranjem.