Surfanje životom

Objavljeno 17.11.2014

Zašto nešto zovemo „dobrim“ i „lošim“? Što je uistinu „dobro“ ili „loše“ zaista je teško definirati, jer ovisi od trenutka i promatrača.

Svaki trenutak života surfamo po valovima. Po valovima zadovoljstva, tuge, sreće, radosti, ljutnje, mira, ispunjenosti, praznine, zbunjenosti, mira..... Ako pogledamo vlastiti život uvidjeti ćemo da su postojali „dobri“ i „loši“ valovi, ali opet smo nekako prosurfali kroz njih ili na njima.

Svatko od nas je u nekom periodu života prolazio teške trenutke i uglavnom ih većina ljudi obilježi kao „loše trenutke“ jer nismo željeli osjećati tugu, ljutnju, beznađe i cijelu paletu drugih osjećaja. Htjeli smo što prije pobjeći iz tih „loših“ osjećaja.

Međutim surfajući dalje kroz život, u jednom trenutku, val koji je išao dolje mora krenuti gore. I tada kada smo došli u „dobar trenutak“ shvatili smo da nam je ono bolno i teško iskustvo donijelo nešto novo...donijelo je promjenu. Vrlo često tada i zahvalimo na teškim trenucima i shvatimo da nam je upravo to trebalo da bi nešto shvatili i išli dalje. To nam je pomoglo da rastemo, da evoluiramo i da na novi način promatramo život. Na širi način, na sveobuhvatniji način. Postali smo bogatiji za neka iskustva. Proširili smo se, proširili smo svoju svijest.

I onda dođemo u „dobar trenutak“ i željeli bi ga zadržati vječno....ali to je nemoguće. I taman kad pomisliš da si nešto sredio krene sljedeći val. I onda shvatiš da nema statičnosti. Ako stanemo, zaustavili smo život. Međutim život ne možemo zaustaviti. Ako odlučimo zadržati neko stanje, možemo biti sigurni da će doći nešto što će nas izbaciti iz „mirovanja“. ALI ne znači da nas treba izbaciti iz stanja mira. O tome odlučujemo mi. Ako smo dobro usidreni u sebi i pretvorimo se u promatrača tih valova ostajemo u miru bez obzira u kakvoj se neveri našli. I što više boravimo u svojim dubinama, sidro je čvršće, a mi sa osmjehom promatramo valove i počinjemo sudjelovati u životu na potpuno novi način.

Nismo vezani za „dobre“ i „loše“ trenutke, jer znamo da su to valovi, da je to život. Ne bježimo od valova, nego tečemo sa tokom i dopuštamo si da istinski proživljavamo svaki trenutak. Za to je potrebna potpuna prisutnost. Prisutnost cijelog našeg bića, ne bijeg.

Najednom počinjemo uživati u valovima i sa osmjehom promatramo promjene. Svaka promjena je umiranje starog oblika i rađanje novog oblika i ako to shvatimo i bez straha budemo potpuno prisutni u svakom trenutku, naš život se transformira. Polako dobivamo moć. „Vanjske stvari“ nas više ne izbacuju iz takta, jer ih doživljavamo drugačije. Ljude i situacije koji su nam „dizali tlak“ više ne doživljavamo kao izvor stresa. Promatramo što trebamo naučiti iz tih situacija i događaja . Ne bježimo od „loših“ osjećaja i ne pokušavamo zadržati „dobre“ osjećaje, jer znamo da su oni tu samo privremeno. To je jednostavno način komunikacije sa samim životom. Mi i život u komunikaciji.

Jedini način da promijenimo svijet, jest da promijenimo sebe. U nama je sva moć. Nema realnih i nerealnih situacija, nego samo onog što je za nas realno ili nerealno. Dok pokušavamo mijenjati druge i sve što je oko nas uzaludno trošimo vlastitu energiju umjesto da se pozabavimo svojim unutarnjim svijetom i od tuda krenemo sa promjenom. Sve je u oku promatrača. Ako mijenjamo promatrača (sebe) mijenjamo i ono što vidimo. Mijenjamo sam doživljaj života.

Dok god optužujemo nešto i nekog drugog za vlastito stanje nikuda ne idemo, jer nismo preuzeli odgovornost i moć da mijenjamo, da stvaramo i da kreiramo život kakav želimo.

Ne postoji ništa što se mora. Postoji samo ideja o tome da se nešto mora. Dok god se držimo te ideje ograničavamo sami sebe (kao bića ogromnih potencijala), da se razvijemo u nešto više, ljepše, bolje, harmoničnije i da stvaramo ljepše, bolje i harmoničnije življenje.

Imamo moć izbora!