Ulje ploda divlje ruže
- Kategorija: Biljna ulja, maslaci, voskovi i macerati
- Objavljeno 07.10.2014
Dobiva se hladnim prešanjem pažljivo osušenih plodova divlje ruže (najčešće Rosa canina i R. rubiginosa syn. R. eglanteria, no i R. moschata, R. villosa, R. rugosa i ostale srodne vrste). Ulje je zlatno-crvenkaste do crvene boje zbog prisustva karotenoida iz ploda. Šipkovi plodići, ne usplođe, su dio ploda koji daje dragocjeno ulje. Ulje ploda čileanske divlje ruže (znano i pod nazivom Rosa mosqueta) se dobiva iz vrsta R. rubiginosa i R. canina te rjeđe R. moschata. Redovito se navedene vrste pomiješaju (sve rastu divlje u južnim Andama) pa se iz miješanih plodova istiskuje ulje. Ulje je iznimno bogato esencijalnim masnim kiselinama kao i karetonoidima.
Sadržaj vitamina E penje se do 130mg/100g; dominira gama tokoferol, koji ima najsnažnije kemoprotektivno djelovanje od svih tokoferola, a količina alfa tokoferola je ekvivalentna količini alfa tokoferola u lješnjakovom i suncokretovom ulju. Delta i beta tokoferol su prisutni u nižim koncentracijama. Prisustvo tretinoina (trans-retinoinska kiselina, «aktivni» vitamin A) u uljima divljih ruža je upitno. Dok su neki znanstvenici isti pronašli u malim koncentracijama, drugi poriču da ulje sadrži taj oblik vitamina A.
No bez obzira na spor oko postojanja tretinoina u ulju divlje ruže ono se pokazalo vrlo efikasno za tretiranje ožiljaka, opeklina, oštećene kože i upalnih bolesti kože (psorijaza, seboreični i atopijski dermatitis). U kozmetici to je ulje prvog odabira za tretiranje bora, strija, hiperpigmentacija, a zajedno s noćurkom (ili boražinom) neizostavni je dio krema i uljnih mješavina za njegu suhe i zrele kože. Koristi se i oralno kod upalnih kožnih bolesti, ateroskleroze (snižava razinu kolesterola u krvi) te kod gastritisa i čira na želucu i dvanaesniku.